Kolumne
24. 02. 2024. 13:20 54
Opasna reč - Jugoslavija
Šta za vas znači Jugoslavija? Znam šta su mnogi pomislili sad, ali polako... Pozivam na hrišćansko/muhamedansko razumevanje i toleranciju. Pa, nije mojoj malenkosti to baš danas, tek onako palo na pamet. Dakle, šta taj toponim znači za vas?
luziju, utopiju, propalu ideju, promašaj, nostalgiju, neko bolje vreme? A je l’ možete malo konkretnije?
Za mene Jugoslavija nije ni Ustav iz šezdeset treće, ni onaj iz sedamdeset četvrte, ni bilo koja politička kriza...
Ima ih i danas i kod nas i svuda... One su nekima neophodne!
Za mene je Juga (pazite, država je imala nadimak odmila!) nešto drugo. Evo, na primer:
- skakanje Mate Parlova u domaću (beogradsku) publiku nakon osvojene titule svetskog prvaka;
- hrvatski prevod Alana Forda;
- Grafit „volimo Jureka više nego bureka“ u Sarajevu, nakon što je Jure Franko (Slovenac) osvojio bronzu na domaćem terenu na olimpijadi u Sarajevu;
- Egzaltirani uzvik navijača u hali u Splitu uoči početka utakmice Jugoplastika - Partizan kada im je javljeno da je Mateja Svet pobedila u trci slaloma u Svetskom kupu;
- Oduševljenje na splitskom Poljudu kada je Topić (srpske nacionalnosti) 90. preskočio 2,34;
- Pesma „Cijeli život čekam priliku da pjevam u Beogradu rokenrol“ jednog drugog Topića (hrvatske nacionalnosti); takođe i njegova pesma Makedonija;
- pesme koje su o nesrećnoj ljubavi prema nekoj Beograđanki pevali Hari (Mata Hari), Halid Bešlić i Plavi orkestar;
- emisija koju je Branko Kockica napravio sa decom iz Slovenije;
- Jura Stublić, koji u svojoj pesmi pominje Studio B;
- popularnost koju su Otpisani imali u Hrvatskoj i Kapelski kresovi u Srbiji;
- emisija Sportski pregled i izveštaji sa utakmica prve lige;
- Politikin zabavnik;
- dečje emisije iz Zagreba, Sarajeva i Beograda, koje se gledaju svuda;
- hrvatski reditelj Vatroslav Mimica, koji pravi film Banović Strahinja;
- Mostarac Dženan Salković, koji piše tekst pesme Jefimija, niške grupe Lutajuća srca, inspirisan srpskom srednjovekovnom monahinjom i pesnikinjom;
- selidba Branka Miljkovića u Zagreb i Tina Ujevića u Beograd;
- uključenje Mladena Popovića iz beogradskog studija u „Live aid“ i pesma Za milion godina sa izvođačima iz svih republika;
- pesma Bijelog dugmeta na albanskom;
- Ostala si uvijek ista, koja postane hit svuda
- slavljenje Zvezdine titule evropskog prvaka u Sarajevu i Jugoplastikine u Beogradu
– Sedmorica mladih;
– dueti Vlade i Izolde, Zane i Bebeka, Slađane i Dada, Dina i Vesne;
- dubl Lupulesku - Primorac;
- Đorđe Balašević;
- Rokeri s Moravu na veoma posećenom koncertu u LJubljani;
- Doris, Brena, Ismeta, koje pevaju pesmu o Jugoslaviji (ili Jugoslovenima);
- Kviskoteka;
- Top-lista nadrealista;
- razna druga mešanja koja to nisu bila - bilo je to, prosto, normalno. Sad su u modi neke drugačije kombinacije... koje neće ostati zapamćene, još manje izazivati pozitivno sećanje (da izbegnemo tu strašnu reč - nostalgija).
Kao da je bilo nekad... ili kao da nije bilo nikad, a bilo je i neće biti više.
U toj Jugoslaviji bi Vučić, Bakir i Kolinda i slični bili široj javnosti popuno nepoznati ljudi iz Beograda, Sarajeva i Zagreba i ko zna otkud.
Čuje se da su sada najveći protivnici svih neki Jugosloveni... Koji? Gde? Pa, dobro, da ne bude da su opet izmišljali, evo jednog priloga njihovoj tezi!
A Jasenovac, Jadovno, Lora, Ovčara, Bratunac, Srebrenica, Foča, Staro sajmište, nisu naličje te Jugoslavije. To su naličja ljudskog razuma, tj. to su prava lica nekih (ne)ljudi.
I nisu se desila u Jugoslaviji! Desila su se nakon kolapsa Jugoslavije(a).
E, sad... na svakom od nas (tj. na mentalnom sklopu) je koju će priču da forsira...
Autor je profesor književnosti iz Kraljeva
Komentari 54
ostavi komentar